Pfff...ovo je jedno od smarajucih veceri kad iscrpljena od strane davljenistva srednjoskolskih dana sedim polubudna za racunarom i cekam ponoc i 15 da pocne legendarni csi:D eh..
i samo je sinula ideja o blogu..nije ovo nista novo, siroke nolajferske mase spejsa su vec upoznate s mojim razmisljanjima..samo ih sad prenosim na neki kako tako neki visi nivo:D
pisacu o svemu i svacemu,zeljama,ambicijama,snovima,nerviranjima,apstrakcijama,rene magritu,daglasu adamsu i robertu plantu..i svemu ostalom sto mi padne na um:D
pa nadam se da cete uzivati;D (uf,al ovo zvuci marketinski..bljak..ja bih ovde odustalaO.o)
heftalica | 26 Mart, 2008 20:05
domacica | 27/03/2008, 10:05
pas je sigurno čovekov najbolji prijatelj, zato mi još teže pada kada vidim kako se neki ljudi prema njima ponašaju.
ja imam tri psa-spasena od ne-ljudi sa ulice.
i uživamo oni i mi ukućani.
Prijatno!
lepidzoni | 27/03/2008, 00:19
dog je chudo, saslusha te, ne smara, osim kad mu je hitno:) i jos je veran....najbolji friend
tuzna | 26/03/2008, 23:01
bas je skenj...
pinokio | 26/03/2008, 21:56
Nasa kuca je zavijala sve vreme dok je moj tata bio na samrti!! Posle je ucutala!
Tuzno mi je sve ovo.
hyperblogger | 26/03/2008, 21:39
da... zivotinje imaju dusu... a znas li onu o lavu i stenetu? isto predivan pokazatelj koliko zivotinje umeju da budu zlatne.
heftalica | 26/03/2008, 21:34
ja opet znam za onu kad je starac ziveo sam sa kucetom i kada je umro,kuce je danima bilo na njegovom grobu,gde je na kraju i uginulo..:(
hyperblogger | 26/03/2008, 20:58
jadnicko.... mene je podsetilo na pricu o psu iz tokija. godinama je pratio svog gospodara do metroa i cekao ga da se vrati kuci... jednog dana vise se nije vratio... a pas je cekao i cekao i cekao... na kraju su mu i spomenik podigli u znak vernosti...
heftalica | 26/03/2008, 20:52
:(((
moj ker(kako joj tepamo..a zove se Mala:D)
me budi svako jutro,grebe na vrata (a spava sa mamom inace:))) pa uskoci u krevet..
a kada je baka umrla nije se oglasavala neko vreme,sto je za nju inace neobicno jer je jako drcan ker (pekinezer..) i samo se setala izmedju nas i lizala nas..
ne znam sta bih bez nje..:)))
vladica | 26/03/2008, 20:47
vrlo dobro znam kako životinje osećaju i koliko se vezuju. Do prošle godine imao sam papigu , rozenkolisa , koji je tako bio vezan za mene da je kada god bi me video da sam ušao u kuću , odmah doleteo do mene , i unosio mi se u lice , da ga pogledam.Nažalost desilo se nešto , možda i mojom ne pažnjom, tako da još uvek ne mogu da ga prebolim, čak sam i pesmu napisao za njega :(
rasha | 26/03/2008, 20:45
uuuuu, je...
oči mi zasuziše!
u pravu si, pas JESTE čovekov najbolji prijatelj.
I ja imam psa već duže od 4 godine.
pozdrav!!!
heftalica | 26/03/2008, 20:40
mene je podsetilo na jednu priču iz čitanke..2,3. osnovne,nisam sigurna na koju sam plakala svaki put..:(
imam psa vec 7 godina i stvarno je istina.pas je čovekov najverniji i najbolji prijatelj:)
vladica | 26/03/2008, 20:26
uh , ovo me podsetilo na jednog psa kome je umro gazda , koji je danima dolazio na njegov grob. Životinje jako znaju da tuguju :(
« | Mart 2008 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Re: čovekov najbolji prijatelj...
Filis | 21/05/2008, 22:42
ja imam 9 macaka i 3 psa, prije 4 mjeseca mi je uginuo jedan pas i ja sam toliko plakala a i moj drugi pas je plakao jer su bili uvijek skupa
dugo je sjedio na njenom grobu, bas se vidjela ta tuga